Utvrđivanje moždane smrti

Klinički pregled

  1. odsutnost reakcije zjenica na svjetlo
  2. odsutnost kornealnoga refleksa
  3. odsutnost reakcije na bolni podražaj u području inervacije živca n. trigeminusa
  4. odsutnost okulocefalnih refleksa
  5. odsutnost okulovestibularnih refleksa
  6. odsutnost faringealnoga refleksa
  7. odsutnost trahealnog refleksa
  8. atonija muskulature
  9. atropinski test
  10. odsutnost spontanoga disanja pri apneja testu
Nakon pre­oksigenacije (100% O2 kroz 15 minuta), bolesnik se odvoji od respiratora, u endotrahealni tubus se plasira kateter s kisikom uz protok kisika od 6 l/min, te se čeka porast pCO2 u arterijskoj krvi do 60 mmHg. Očekivani srednji porast pCO2 u krvi je 3 mmHg na minutu, te se može izračunati potrebno vrijeme od uzimanja prvog uzorka arterijske krvi, odnosno početne vrijednosti pCO2 do porasta na 60 mmHg. Preporučena početna vrijednost pCO2 je 40 – 45 mmHg. Ako se prilikom izvođenja testa potvrdi pokušaj spontanoga disanja, nisu zadovoljeni kriteriji za postavljanje dijagnoze smrti mozga. Ako dođe do pada periferne saturacije kisikom ispod 85%, do pada sistoličkog tlaka ispod 60 mmHg i pojave malignih aritmija, test valja prekinuti. Prilikom apnejskoga testa moguća je pojava spinalnih refleksa. Postojanje spinalnih refleksa ne isključuje definiciju smrti moz­ga.

Rade se 2 uzastopna pregleda, razmaknuta najmanje 3h za odrasle i djecu >12god. Apneja test ne izvodi se prilikom drugog kliničkog pregleda ako su kod prvog pregleda ispunjeni svi kriteriji za dg.

Klinički pregled za utvrđivanje smrti mozga obavlja povjerenstvo sastavljeno od dva liječnika, i to za osobe iznad 12 godina starosti, anesteziolog i neurolog ili neurokirurg ili anesteziolog.

Paraklinički potvrdni testovi (izvodi se jedan)

  1. selektivna panangiografija mozga
  2. transkranijska Doppler sonografija
  3. perfuzijska radionuklearna scintigrafija
  4. evocirani moždani potencijali
  5. EEG
  6. CT multislice kontrastna panangiografija.
Za utvrđivanje smrti mozga potrebne su dvije EEG snimke bez moždane električne aktivnosti u trajanju od 20 minuta napravljene u jednakim vremenskim razmacima kao i klinički pregled. Parakliničke potvrdne testove kojima se utvrđuje potpuni prestanak moždane cirkulacije dovoljno je učiniti jednokratno.